Gentlemen Fake Polaroids + Teorijski filmovi / Dejan Kršić | Dan–D

dizajn na rubu

Gentlemen Fake Polaroids + Teorijski filmovi / Dejan Kršić

polaroids1polaroids5polaroids3

Gentlemen Fake Polaroids

Digitalna fotografija proširila je trend demokratizacije ‘škljocanja’ raširen pojavom tzv. idiot-kamera. Zar već taj sam naziv dovoljno ne govori o odnosu profesionalne fotografske elite i puka? Digitalna domena promijenila je dvije-tri važne stvari – broj snimaka nije više bio u pitanju. S dovoljno velikom memorijskom karticom mogli ste škljocati koliko ste htjeli. Odmah ste mogli vidjeti rezultat, neuspjele pokušaje lako se moglo obrisati. Tvorničari digitalnih fotoaparata shvaćali su ih samo kao klasične aparate bez filma i produžili sistem uspostavljen u analognoj domeni. Zarobljenima u staroj paradigmi nije im palo na um očito: da digitalni fotoaparat treba doista integrirati s računalom i internetskom mrežom. Računala su služila za skidanje i printanje fotografija, ali ništa više od toga. Bila je riječ o dva odvojena sustava. Intervencija u programu poput Photoshopa u preuzetoj etici struke smatrala se nečim bliskim zločinu. iPhone je sve to iz korijena promijenio. Tradicionalno shvaćanje tehničke kvalitete, mjerene brojem pixela po inču, u situaciji kad se fotografije stavljaju i gledaju na web2.0-servisima, više nije relevantno. S druge strane, postprodukcija, koja se sad odvija unutar samog aparata, postaje sve važniji i zanimljiviji dio rada. Softversko-hardverska veza postala je tako sofisticirana da omogućuje da samo škljocate, hvatate slike trenutka – decisive moments – a da sve ostalo, osvjetljenje, kadriranje, korekcija boje, razni efekti… bude određeno naknadno.

Što je još zanimljivije, algoritmi za obradu slike su tako napredni da jednim klikom bitno mijenjaju karakteristike fotografije – tako iz jednog stroja fotografije mogu dobiti karakteristike različitih tipova filma, fotografskih tehnika, egzotičnih tehnologija poput polaroida, toy camera, lomo fotografije, itd. Ta nova “artificijelnost” digitalne slike pridala joj je novu vrijednost, novu kvalitetu. Novi mali softveri unose neki stupanj pogreške u hiperčistu digitalnu sliku, pomake u bojama, deformacije, kontraste, gubitak oštrine. Slučajno sam otkrio da Facebook pri uploudanju s iPhonea svakoj mapi (folderu) dodijeli tri previewa (dok, u slučaju uplouda kroz browser dobivate samo jednu, naslovnu sliku). Ta mala programska nesavršenost potakla me je da većinu postova formiram u obliku triptiha. Klasična forma u novom mediju. Važnija od klasične reference je činjenica da se tako naglasak s jedne fotografije premješta na niz fotografija, da se one nužno čitaju u sekvenci. Značenje se stvara montažom isječaka. Nije riječ o pokretnoj video-slici, ali se sugerira trajanje, kontinuitet/diskontinuitet, različiti pogledi, izmjene planova, ili naprosto statičnost, repetitivnost mehaničkog umnožavanja. Drugo važno otkriće bila je pojava softvera ShakeitPhoto, koji proizvodi lažne, fake, polaroide. Uz te pomake, deformacije boje, grubo intuitivno kadriranje, važno mi je bilo da su fotografije poprimale kvadratni format i dobile bijeli okvir koji dodatno naglašava njihovu artificijelnu, umjetničku formu. (DK)

 

Teorijski filmovi, Transfer & Bastard (1999. – 2004.)

Teorijske filmove, koji su se emitirali u sklopu kultne televizijske emisije Transfer između 1999. i 2004. godine najjednostavnije je opisati kao vizualiziranu teoriju između EPP-a, intelektualnog hard-corea i priče za laku noć, Teorijski filmovi su prava mala čudovišta u televizijskoj formi koja su u jednom mahu težila prosvjećivati i ostaviti efektan dojam, katkad sažimajući čitave teorijske sklopove u didaktičke igrane ili tipografske sekvence, a katkad ih slobodno prevodeći u kratke vizualne i verbalne provokacije na aktualnu društvenu ili političku temu. Prvih trideset realizirao je od 1999. do 2002. Dejan Kršić u suradnji s autoricom i redateljicom emisije Gordanom Brzović, dok je posljednjih nekoliko u razdoblju od 2003. do 2004., realizirao Dejan Dragosavac Ruta u suradnji s kustoskim timom Kontejner

S jedne strane to je svakako kontinuitet te ideje NE, umjetnički djelovati u masovnim medijima. Konkretno, posljedica su jedinstvenog i fantastičnog stjecaja okolnosti. Gordana je radila Transfer, na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, 90ih, u doba čvrstog tuđmanizma. Ja sam povremeno radio neke priloge o stvarima koje su me zanimale, koje sam smatrao vrijednima pažnje, ili smo naprosto promovirali neki dio našeg djelovanja u i oko Arkzina. Postojala je eto mogućnost da se te blesave stvari rade i puštaju u program. U nekom ponoćnom terminu doduše, ali svejedno. Vizualno i tehnički, iz današnje vizure rezultati su uglavnom jako tvrdi, rudimentarni, ali razvoj tehnologije, Apple Macintosha, već je omogućavao neko stvaranje pokretnih slika, spajanje slike i tona, montažu, a ponekad bi stvar bila dorađena ili čak nastala u pola sata nekog noćnog termina montaže emisije (DK)

krsic2

 

 

 

gif-1